Knjiga „Žudnja za prisutnošću“ jeste filozofska studija o ideji reprezentacije — o tome kako slika, znak ili misao predstavljaju nešto što nije direktno prisutno. Markovski prati razvoj ovog pojma od Platona do Dekarta, analizirajući kako se u istoriji filozofije shvatalo odnos između originala i njegove predstave.
Autor ispituje zašto ljudi teže „prisutnosti“ stvari kroz slike, reči ili pojmove, i pokazuje da je svaka reprezentacija napeta između prisutnog i odsutnog: ona pokušava da prizove stvarnost, ali je istovremeno od nje udaljena. Knjiga spaja estetiku, ontologiju i istoriju filozofije i nudi jasan pregled kako se razumevanje predstave menjalo kroz vekove.