Knjiga „Narativna modifikacija Hajdegerove fenomenologije“ bavi se kritičkim preispitivanjem Heideggerove filozofije, posebno njegove ideje da se ljudska egzistencija ne može u potpunosti izraziti jezikom. Radinković tvrdi suprotno — da narativ, odnosno pripovedanje, predstavlja prirodan i filozofski opravdan način na koji čovek izražava svoje postojanje.
Prema autoru, struktura priče (tok, razvoj, kraj) odgovara samoj strukturi ljudskog života, pa je narativ istinska i dovoljno duboka forma razumevanja bića. Knjiga spaja fenomenologiju, hermeneutiku i teoriju narativa i nudi originalnu interpretaciju odnosa između pripovedanja i egzistencije.