Ova knjiga razmatra ideju da umetničko delo može biti isključivo izjava o sebi – bez spoljnog značenja ili poruke. Autor pokazuje kako su umetnici 20. veka, posebno u konceptualnoj umetnosti i minimalizmu, koristili tautologiju kao sredstvo da redefinišu umetnost.
Kroz primere i teorijsku analizu, Džalto otvara pitanja: Šta je umetnost ako ništa ne predstavlja? Da li umetnost može biti samo to što jeste – bez poruke?