Knjiga se sastoji od 221 kratke teze podeljene u devet poglavlja. Debor uvodi pojam "spektakla“ kao dominantne forme društvene komunikacije, tvrdeći da „spektakl nije zbir slika, već društveni odnos među ljudima, posredovan slikama“. On ističe da je u savremenom društvu stvarnost zamenjena njenom reprezentacijom, što vodi do otuđenja i pasivnosti ljudi.
Debor se poziva na marksističku teoriju, reinterpretirajući pojmove kao što su fetišizam robe i otuđenje u kontekstu medijske i potrošačke kulture. On tvrdi da spektakl ne samo da prikazuje svet, već aktivno oblikuje percepciju stvarnosti, čime se smanjuje mogućnost kritičkog razmišljanja i stvarne društvene promene.