Tagore u eseju „Nacionalizam“ analizira opasnosti koje donosi slepo sleđenje nacionalnih ideja i ideologija. On kritikuje usmeravanje društva isključivo ka državnim i etničkim identitetima, upozoravajući da to može voditi ka konfliktima, mržnji i gubitku humanosti.
Autor ističe važnost univerzalnih vrednosti, duhovne slobode i međusobnog razumevanja među narodima, zagovarajući kosmopolitizam i humanizam naspram uskog nacionalnog egoizma. Esej je i danas relevantan kao promišljanje o ulozi nacionalizma u politici i društvu, te opasnostima njegovog ekstremnog izražavanja.