„Alef“ je jedna od najpoznatijih Borhesovih zbirki priča, a istoimena priča u njoj istražuje ideju tačke u prostoru koja sadrži čitav univerzum. Pripovedač otkriva „Alef“ u podrumu kuće pesnika Karlosa Danerija i, gledajući u njega, vidi sve ljude, mesta, događaje i trenutke — prošle, sadašnje i buduće — istovremeno i bez izobličenja.
Kroz ovu fantastičnu premisu Borhes promišlja:
- prirodu beskonačnosti,
- granice ljudskog znanja,
- nemogućnost potpunog razumevanja sveta,
- odnos između sećanja, prostora i vremena.
Priče u zbirci nastavljaju Borhesovu prepoznatljivu temu lavirinta, ogledala, beskonačnih struktura i metafizičkih zagonetki.