Knjiga kroz surovu i naturalističku ekspresionističku prozu slika tragičnu sudbinu siromašnih hrvatskih domobrana koji, kao topovsko meso pod tuđom austrougarskom zastavom, masovno stradaju na galicijskim ratištima tokom Prvog svetskog rata. Krleža maestralno demaskira lažni sjaj vojničke časti i imperijalnih mitova, suprotstavljajući im jezivu realnost improvizovanih ratnih bolnica, vojničkog ludila i besmislenog prolivanja krvi. Kroz prepoznatljiv stil prožet gorkom ironijom i dubokim očajem, delo prerasta u univerzalan i snažan krik protiv rata, militarizma i viševekovnog društvenog ugnjetavanja malog čoveka.