Beta Vukanović (rođena kao Babet Bahmajer, 1872–1972) bila je značajna slikarka, pedagog, karikaturistkinja i jedna od prvih žena‑umetnica koje su dale veliki doprinos likovnoj kulturi u Srbiji.
Studirala je slikarstvo u Minhenu i Parizu, a potom se 1898. doselila u Beograd.
Radila je kao nastavnik u svojoj školi, učestvovala u osnivanju udruženja umetnika, i kroz svoje slike — pejzaže, portrete, mrtvu prirodu, kompozicije — kao i karikature (više od 500 humorističkih portreta), ostavila bogat i raznovrstan opus.
Godine 1958. u Beogradu, u prostoru Umetnički paviljon, organizovana je retrospektivna izložba pod nazivom „1898–1958“, posvećena Betinim delima i njenom umetničkom i pedagoškom radu.