„Kaluđer i hajduk” je istorijska novela Stojana Novakovića, prvi put objavljena 1913. godine. Iako je Novaković bio prvenstveno naučnik, diplomata i predsednik vlade, ovim delom je dao značajan doprinos srpskoj književnosti, koristeći svoje ogromno poznavanje srednjeg veka da oživi prošlost kroz priču:
- Kaluđer: Predstavlja duhovni otpor, očuvanje tradicije, pismenosti i pravoslavne vere unutar manastirskih zidina.
- Hajduk: Predstavlja aktivnu, oružanu borbu protiv ugnjetavača i želju za ličnom slobodom „na gori zelenoj”.
Autor kroz njihove sudbine istražuje kako su se ova dva staleža — koji su naizgled suprotstavljeni — zapravo dopunjavali u očuvanju srpskog nacionalnog identiteta tokom teških vekova ropstva.