Knjiga Stevana Ignjića istražuje istorijski značaj manastira Rače, sa posebnim akcentom na njegovu prepisivačku školu koja je odigrala ključnu ulogu u očuvanju srpske pismenosti i kulture, naročito tokom i nakon Velike seobe Srba 1690. godine. Autorski rad se bazira na istorijskim izvorima, narodnoj tradiciji i istraživanjima sprovedenim u okviru naučnih skupova posvećenih manastiru Rači.