Ovo delo je polemički esej Pola Lafarga u kojem se razmatra odnos između socijalizma i intelektualne elite. Autor istražuje ulogu obrazovanih slojeva u društvenim promenama i postavlja pitanje mogu li intelektualci istinski doprineti borbi radničke klase, ili su često vezani za buržoaski poredak i svoje lične interese.
Lafarg naglašava da emancipacija radnika mora proisteći iz same klase, a ne biti nametnuta spolja. Posebno kritikuje oportunizam i elitizam, ukazujući na rizik da intelektualci distancirani od radničkih potreba mogu izvitoperiti ili usporiti društvenu promenu.