U ovoj studiji Miladin Životić analizira pragmatizam kao pravac savremene filozofije, sa posebnim osvrtom na njegove ključne predstavnike (Pirs, Džejms, Djui) i osnovne ideje. Autor ispituje odnos pragmatizma prema istini, znanju, praksi i društvu, naglašavajući da se istina ne shvata kao apstraktna i večna, već kao nešto što se potvrđuje kroz delovanje i iskustvo. Životić kritički razmatra domete i ograničenja pragmatizma i njegovo mesto u širem kontekstu savremene filozofske misli, posebno u odnosu na marksizam i humanističku filozofiju.