1. Oblik nad sadržajem
Fiedler preusmerava pažnju s istorijskog konteksta na formu umetničkog dela. Umeće se ne prikazuje kao odraz prirode, već kao autentična realnost s vlastitim pravilima
2. Nezavisnost umetnosti
Tvdi da umetnost mora „stati na mesto prirode“ – tek tada prestajemo tumačiti je kroz prirodu i dozvoljavamo joj da nas nauči da nježno gledamo svet
3. Forma kao ključ razumevanja
Naglašava proučavanje umetničkog postupka „iznutra“, kroz samu formu — boje, linije, ritam — umesto istorijskog ili tematskog konteksta
4. Umetničko ≠ lepo
Odgovorno odvaja umetničko od estetike lepog. Estetika treba da definiše lepo; istorija umetnosti istražuje umetničko, ali to je suočeno sa formom i kompozicijom, ne sa ukusom .
5. Sumnja u interpretaciju
Fiedler upozorava da istoričari umetnosti nikad ne smeju biti previše sigurni. Biće da interpretacija nije potpuna; delo treba osetiti, razumeti i dopustiti umetnosti da otvori sopstvene puteve razumevanja