Ova knjiga Jonatana Harisona predstavlja detaljnu kritičku analizu Hjumovih stavova o prirodi moralnih sudova i ulozi razuma u etici. Autor sistematično ispituje Hjumovu tezu da moral proističe iz osećanja, a ne iz racionalnog saznanja, pokušavajući da razjasni logičke implikacije takvog pristupa. Delo služi kao most između klasičnog empirizma i savremene analitičke filozofije, pružajući dubok uvid u probleme moralne motivacije i objektivnosti vrednosti.