Zanimljivo je da je autorka ove knjige pripremila i izdala o svom trošku tokom teških godina okupacije u Drugom svetskom ratu, dok je povučeno živela u svojoj kući na Topčideru.
Ova obimna trotomna zbirka predstavlja vrhunac srpske esejistike u kojoj autorka demonstrira duboku erudiciju, analizirajući širok spektar književnih, umetničkih i kulturoloških fenomena. Kroz pedantne i stilski savršene oglede, ona preispituje domaće i svetske pisce, funkciju jezika, estetiku slikarstva, ali i duboka pitanja ljudske psihe i narodnog duha. Isidora Sekulić ne piše samo suve književno-teorijske analize, već svaki tekst pretvara u uzbudljivo filozofsko traganje za skrivenim značenjima i suštinom umetničkog stvaranja. Delo funkcioniše kao bezvremena kulturna smotra i intelektualni testament prve žene akademika u Srbiji, koja je čak i u ratnom vihoru pronalazila snagu da slavi moć ljudskog uma i reči.