„Poetika sanjarije“ je filozofsko-poetsko delo u kojem Gaston Bašlar istražuje unutrašnji svet maštanja, one tihe i nežne trenutke kada se čovek prepušta sanjarenju i slobodnim slikama duha.
Bašlar razlikuje sanjarenje od sna – sanjarenje je budno lutanje mašte koje nas obogaćuje, budi kreativnost i otvara prostor za unutrašnji mir. U knjizi analizira motive poput detinjstva, kuće, prirode, usamljenosti i blagosti, pokazujući kako slike iz sanjarenja stvaraju poetsku rezonancu i oblikuju naš emocionalni i duhovni život. U celini, delo je razmišljanje o tome kako čovek kroz sanjarenje pronalazi inspiraciju, spokoj i dublje razumevanje sebe.