Za razliku od romana ''Sto godina samoće'', gde dominira široka porodična saga, ovaj roman je monumentalan portret jednog čoveka – bezimenog, večnog diktatora jedne karipske zemlje, koji vlada toliko dugo da niko ne pamti kada je došao na vlast, niti veruje da će ikada umreti.
Knjiga počinje trenutkom kada narod ulazi u predsedničku palatu i pronalazi diktatorovo telo koje kljucaju lešinari. Međutim, pošto je on već jednom lažirao sopstvenu smrt da bi pohvatao neprijatelje, narod je u strahu i ne veruje da je tiranin konačno mrtav.
Kroz sećanja i različite glasove, Markes slika njegov život:
- On je starac od preko dvesta godina, polupismen, surov, ali i jadan;
- Vlada zemljom kao svojom privatnom imovinom (u jednom trenutku strancima prodaje čak i Karipsko more);
- Okružen je poltronima, korupcijom, gubavcima i ljudima koji mu slepo ugađaju, zbog čega gubi svaku vezu sa stvarnošću.