"Zatvorena i otvorena forma u drami" je kapitalna teorijska studija nemačkog teatrologa Folkera Kloca, koja postavlja tipološki sistem za razlikovanje dva fundamentalna strukturna modela u evropskoj dramatici. Oslanjajući se na koncepte istoričara umetnosti Hajnriha Velflina, Kloc klasifikuje drame na zatvorene (klasične, aristotelovske sa strogim jedinstvom mesta, vremena i radnje) i otvorene (moderne, šekspirijanske ili brehtovske, koje karakteriše fragmentarnost, mnoštvo likova i slobodan protok vremena)...