„Evropska književnost i latinsko srednjovekovlje“ je delo nemačkog istoričara književnosti Ernsta Roberta Kurcijusa, prvi put objavljeno 1948. godine. Knjiga predstavlja jednu od najznačajnijih studija o kontinuitetu evropske književne tradicije.
Kurcijus dokazuje da evropska književnost od antike do novog veka čini jedinstvenu tradiciju, čiji je ključni most upravo latinsko srednjovekovlje. On analizira:
- nasleđe antičke retorike i poetike
- srednjovekovne književne forme i stilove
- latinski jezik kao zajedničku kulturnu osnovu Evrope
- stalne motive i topose (npr. locus amoenus, prolaznost, knjiga prirode)
Autor pokazuje kako su se antički obrasci preneli kroz srednji vek i uticali na renesansu i kasniju evropsku književnost.