"Mimesis: Prikazivanje stvarnosti u zapadnoevropskoj književnosti" je delo nemačkog filologa i istoričara književnosti Eriha Auerbaha, koje je napisano tokom njegovog egzila u Istanbulu između 1942. i 1945. godine. U ovoj monumentalnoj studiji autor raščlanjuje transformaciju estetskog koncepta podražavanja stvarnosti (mimesisa) kroz dvadeset poglavlja, analizirajući ključne tekstove zapadne civilizacije od Homera i Biblije, preko Dantea i Šekspira, pa sve do Virdžinije Vulf i modernog romana. Delo je postalo kamen temeljac uporedne književnosti i stilističke kritike zahvaljujući briljantnom metodu interpretacije gde Auerbah na osnovu analize samo jednog kratkog, nasumično izabranog citata uspeva da rekonstruiše celokupni pogled na svet i društveno-istorijski kontekst date epohe.