Ova knjiga predstavlja jedno od najznačajnijih dela iz oblasti srpske istoriografije. Dušan J. Popović, istaknuti istoričar, osvetljava kompleksan događaj Velike seobe Srba 1690. godine, kada je veliki broj Srba, predvođen patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem, napustio teritorije pod osmanskom vlašću i prešao u Habsburšku monarhiju.
Autor daje dublji uvid u društvenu strukturu srpskog naroda tog vremena, posebno se baveći razlikama i odnosima između seljaka i plemića, njihovim motivima za seobu, životnim okolnostima, ali i kulturno-religijskim identitetom.
Tematske celine:
Istorijski kontekst kraja 17. veka
– Tursko-habsburški ratovi
– Relacije hrišćanskog Balkana i Beča
Srbi pod Turcima i njihovo društveno uređenje
– Život srpskih seljaka pod Osmanlijama
– Status i uloga srpske vlastele
Arsenije III i odluka o seobi
– Uloga patrijarha u mobilizaciji naroda
– Kontakti sa Bečom i crkveno-političke težnje
Tok Velike seobe (1689–1690)
– Kretanje naroda, brojnost, glavne rute
– Naseljavanje na teritoriji Ugarske
Srbi u Habsburškoj monarhiji
– Prava i privilegije koje im daje Leopold I
– Kasnije prilagođavanje i problemi
Kulturni, verski i politički značaj seobe
– Osnivanje Karlovačke mitropolije
– Uticaj na kasniju srpsku istoriju
Analiza mitova i istorijske realnosti
– Kritički pogled na nacionalni narativ o seobi
– Dokumentarna građa i izvori