Opšti sadržaj:
- Istorija i metodologija etnografije govora/komunikacije.
Hymes 1962. skovao termin ethnography of speaking, a 1964. proširio ga u communication — cilj: sagledati jezik unutar šireg kulturnog konteksta.
.- Odbacuje čist ili apstraktan pristup jeziku (Chomsky–va lingvistička kompetencija), zalažući se za komunikativnu kompetenciju, tj. sposobnost pravilnog i prikladnog govora u konkretnoj situaciji.
- Teorija govornog čina i „ways of speaking“
Jezik posmatran kao deo društvene realnosti, gde su važne norme, svrhe, žanrovi i situacije u kojima se govori nalaze.
- Doprinosi redefinisanju “govornog čina” na bazi polazišta komunikativnih zajednica .
- I (Instrumentalities) – jezik i kanal
- N (Norms) – socijalna pravila
- G (Genres) – žanrovski oblik (npr. mit, intervju)
- Koncept „govornih zajednica“ i etnopoetika
Hymes uvodi pojmove govorne zajednice, situacija, događaja i akta.
Razvio ETNOPOETIKU – analizu strukture usmenih narativa (uključujući narativa američkih autohtonih naroda) u originalnom kulturnom kontekstu.