Knjiga "Ego loquens" Borisa Uspenskog bavi se odnosom jezika, subjekta i komunikacije. Polazeći od semiotike i lingvistike, autor analizira kako se govornik („ego loquens“) oblikuje kroz jezik i kako jezički izbori stvaraju poseban komunikacioni prostor između učesnika u govoru.
Uspenski istražuje perspektivu, tačku gledišta i ulogu govornog subjekta u tekstu, naročito u književnosti i kulturi. Posebna pažnja posvećena je odnosu između autora, pripovedača i čitaoca, kao i načinu na koji jezik prenosi ne samo informacije već i vrednosti, stavove i identitet.