Švarc tvrdi da alhemija nije preteča hemije u potrazi za materijalnim zlatom, već „Kraljevska umetnost” transformacije svesti. „Alhemijsko zlato” je metafora za zlato duha i unutrašnji preobražaj umetnika. Pisac povlači paralelu između Opus Magnum-a (velikog dela) alhemičara i kreativnog procesa umetnika. Obojica teže da iz „haosa” materije stvore viši smisao i duhovnu vrednost.