Autor analizira složene književne prikaze Irske u delima engleskih renesansnih pisaca, otkrivajući kako su rani moderni tekstovi konstruisali sliku Irca kao „drugog”. Knjiga istražuje napetost između geografske blizine i dubokog kulturnog jaza, pokazujući da je more između dva ostrva postalo simbol nepremostivih razlika u službi rane kolonijalne ideologije. Marfijevo istraživanje nudi uvid u korene anglo-irskih sukoba, fokusirajući se na moć jezika i literature u procesu nacionalnog samoizražavanja i potčinjavanja.