Knjiga „Mit i jezik” američkog teoretičara Alberta Kuka predstavlja antropološku i književno-teorijsku studiju koja istražuje duboke, neraskidive veze između mitološke svesti i evolucije ljudskog govora. Autor kroz strukturalnu analizu objašnjava kako mitovi nisu puke izmišljene priče, već temeljni jezički kodovi kroz koje su drevna društva organizovala svoju stvarnost, društveni kontekst i istorijsko pamćenje. Kuk se u svom radu kreće od teorija Kloda Levi-Strosa i grčkih filozofa poput Heraklita, pa sve do elementarnih oblika govora kao što su poslovice, zagonetke i metafore, pokazujući kako se jezik uvek iznova vraća svojim mitološkim korenima.