Knjiga je zbirka Deridinih eseja o poeziji Pola Celana, pesnika 20. veka. Derida analizira Celanove pesme kroz svoju filozofiju jezika, dekonstrukciju, memoriju, svedočanstvo i odnos prema istorijskoj traumi — ratu. Delo pokazuje kako Celanova poezija otvara pitanja o suverenosti govora, slobodi, tišini i nemogućnosti potpunog izražavanja. Knjiga je zahtevna, ali dragocena za čitaoce filozofije, književne teorije i one koji žele dublje razumevanje Celanovog stvaralaštva kroz Deridinu misao.