Ova sažeta ali izuzetno snažna teološka studija donosi duboku kritiku modernog društva koje kroz estetsko ulepšavanje sahrana i lekarski pragmatizam pokušava da sakrije činjenicu čovekove smrtnosti. Protojerej Aleksandar Šmeman podseća da hrišćanska vera ne funkcioniše kao anestezija protiv straha, već kao radikalni trijumf nad prolaznošću kroz tajnu Hristovog vaskrsenja. Delo na maestralan način vraća liturgijski, eshatološki smisao trenutku prelaska u večnost, čineći ga nezaobilaznim štivom za razumevanje pravoslavne antropologije.