Robert Mihels je u ovom delu razvio poznatu teoriju „gvozdenog zakona oligarhije“. On tvrdi da svaka velika organizacija, pa i političke partije u demokratiji, vremenom neminovno postaje oligarhijska – vlast se koncentriše u rukama malog broja lidera.
Mihels objašnjava da su razlozi za to tehničke i organizacione prirode: potreba za efikasnim rukovođenjem, specijalizacijom, znanjem i iskustvom daje prednost partijskim elitama nad običnim članstvom. Lideri stiču kontrolu nad informacijama, resursima i donošenjem odluka, dok masa postaje pasivna.
Zaključak dela je pesimističan prema idealima demokratije: iako partije formalno zagovaraju demokratske principe, u praksi se udaljavaju od njih i pretvaraju u organizacije kojima vlada uska elita.