“Islam i kultura” (1894) je kratka ali izuzetno utjecajna knjiga koju je napisao Osman Nuri Hadžić kao odgovor na kritike Milana Nedeljkovića koji je tvrdio da islam sputava kulturni razvoj .
Glavne teze i sadržaj:
- Protiv fatalizma i kulturne inferiornosti
Hadžić osporava tvrdnju da islamski fatalizam blokira napredak, navodeći primjer antičke Grčke: „stari Grci… bili su fatalisti” ali su istovremeno razvili visoku kulturu.
- Tvrdi da je islam poticao nauku: halifa Harun er-Rašid poklonio je Evropi prvi sat, a muslimanski halife su podržavali naučnike bez obzira na njihovu nacionalnost.
- Historijski pregled kulture islama
Obrađuje stanje Arapa prije islama, život Poslanika, paljenje Aleksandrijske biblioteke, dinastije Umajada i Abasida, ali i zlatno doba u Španiji.
- Islam i razum
Podržava stav: „Vjera je razum”, navodeći hadis gdje je Muhammed istakao da vjera mora biti razumna.
- Pisac evropskog erudita ...
Koristi evropske izvore kao Gibbona, Le Bona, Leitnera i Starčevića, pokazujući da je islam bio sila kulturnog progresa.