Oslanjajući se na epohalno arheološko otkriće koptskih rukopisa kod Nag Hamadija u Egiptu 1945. godine, autorka u ovoj monografiji pedantno rekonstruiše duboki teološki, ideološki i društveni sukob između ranog gnostičkog hrišćanstva i pravoverne crkve u prva tri veka naše ere. Knjiga detaljno rasvetljava alternativna tumačenja Isusovog učenja – od zahteva gnostika da se vaskrsenje shvati simbolički, preko uvođenja ženskog aspekta božanstva i ravnopravnosti polova u ritualima, pa sve do radikalnog odbacivanja crkvene jerarhije. Centralna teza ove studije dokazuje da rane dogme i institucionalna struktura ortodoksnog hrišćanstva nisu nastale samo iz duhovnih razloga, već kao svesni politički mitovi i mehanizmi stvoreni da se obezbedi jedinstvo, kontrola masa i apsolutna vlast crkvene birokratije nad slobodom ličnog religijskog iskustva.