Knjiga "Mape značenja" Džordana Pitersona bavi se načinom na koji ljudi stvaraju smisao i strukturišu stvarnost kroz mitove, religiju, kulturu i psihologiju. Autor povezuje kliničku psihologiju, neuropsihologiju, filozofiju i komparativnu mitologiju kako bi objasnio kako se sistemi verovanja oblikuju i održavaju. Piterson tvrdi da mitovi i religijske priče nisu zastarele fikcije, već duboki obrasci koji pomažu ljudima da razumeju haos, red, patnju i moralne izbore. Centralna ideja knjige je da se ljudsko iskustvo odvija između poznatog (reda) i nepoznatog (haosa), a da se smisao gradi kroz odgovorno delovanje pojedinca.