"Kineski ideogrami" jeste izuzetan, poetsko-esejistički ogled francusko-belgijskog pesnika i slikara avangarde Anrija Mišoa (Henri Michaux), izvorno napisan 1975. godine, koji istražuje duboku estetsku i metafizičku prirodu kineske kaligrafije. Autor u ovom nadahnutom tekstu posmatra kinesko pismo ne kao puki tehnički sistem za prenošenje informacija, već kao živu kosmičku dramu, magijsku vizuelnu poeziju i prostor gde se pismenost direktno preliva u slikarstvo [serbica.com]. Mišo sa pozicije umetnika fasciniranog istočnjačkom kulturom analizira kretanje kaligrafskog pera i evoluciju ideograma od njihovih mitskih piktografskih korena, dokazujući da svaka ispisana linija na hartiji zadržava suštinsku energiju, pokret i život samih predmeta koje označava [serbica.com]. Centralna teza ove poetske meditacije naglašava da kineski ideogrami pružaju čoveku jedinstvenu priliku da pobegne od apstraktne i hladne logike zapadnog alfabeta, omogućavajući mu da kroz ritam i estetiku pisma ponovo doživi svet kao jedinstvenu, živu i neraskidivu celinu ispunjenu stvarima i bićima.