"Novi ogledi o ljudskom razumu" su filozofsko delo Gotfrida Vilhelma Lajbnica, napisano 1704. godine kao direktan i sistematičan odgovor, glavu po glavu, na Lokov čuveni "Ogled o ljudskom razumu". Napisana u formi dijaloga između dva izmišljena lika, Filaleta (koji zastupa Lokov empirizam) i Teofila (koji brani Lajbnicov racionalizam), knjiga donosi čuvenu dopunu empirističke teze tvrdnjom da u razumu nema ničeg što pre toga nije bilo u čulima, osim samog razuma. Iako je Lajbnic odlučio da ne objavi delo nakon Lokove smrti iz poštovanja prema preminulom protivniku, ono je štampano posthumno 1765. godine i izvršilo je ogroman uticaj na kasniji razvoj nemačkog idealizma, posebno na Imanuela Kanta.